Nema, valjda, atraktivnije turističko-privredne manifestacije u užičkom kraju od Sajma suhomesnatih proizvoda u zlatiborskom selu Mačkat. Na toj smotri najboljih, i najvećih proizvođača prerađevina od mesa ima pršute, slanine, stelje i kobasice u izobilju, i za kupovinu i za degustaciju. Uz to, iako je sajam ovoga puta otvoren uz januarsku kišu i snijeg, ispred velike balon hale na ražnju su se okretali prasići i jagnjad. U obližnjem parohijskom domu, istovremeno, postavljene su izložbe dvojice samoukih zlatiborskih vajara – Vladimira Mitrovića iz Trnave koji vaja ptice, mahom orlove, u kamenu „oniksu“, i Miladina Lekića iz Šljivovice, koji, opet, svoja umjetnička djela stvara u drvetu. Njih dvojica su, i zvanično, kao što je i pršuta, brend Zlatibora.
Sajam suhomesnatih proizvoda u Mačkatu održava se od 15. do 17. januara. Svoje proizvode je izložilo 17 seoskih domaćina. Miloš Radovanović iz Šljivovice, predsjednik Udruženja proizvođača pršute, slanine, stelje, kobasice i čvaraka, kaže da se ovim poslom bavi oko 50 proizvođača iz Mačkata, Krive Reke, Šljivovice i Kačera, a da je njih 40 registrovano i učlanjeno u ovo udruženje. Na pitanje vašeg reportera, koji je juče prisustvovao otvaranju sajma, koliko tih 50 domaćina proizvede ove na tržištu veoma tražene robe, Miloš Radovanović je odgovorio pomalo šeretski. Zlatiborski:
– Kako ko. Neko više neko manje.
Te podatke porizvođači kriju kao zmija noge. Ali, samo na 17 improvizovanih štandova na sajmu izloženo je najmanje 10 tona robe. Zoran Šopalović kaže da će se dobar dio toga prodati za tri dana. I prije otvaranja oni najmanje strpljivi kupili su ono što su planirali. Jedan krupni Beograđanin, sa tri velike kese u rukama, kaže da odavno čeka ovu priliku: slađe je ovdje kupiti nego u trgovini. Nekako se slađe pojede. Slanina je, inače, 800 dinara, goveđa i svinjska pršuta 1.600, kobasica 800, suva rebra su 700, a duvan čvarci 1.000 dinara po kilogramu. Istina, duvan čvarci nisu brend Zlatibora jer ih je, kao svoj „brend“, zaštitila opština Valjevo. Htjeli su Valjevci tada da „zaštite“ i najpoznatijeg srpskog vampira Savu Savanovića, ali im to nije dozvolila opština Bajina Bašta koja pripada Zlatiborskom okrugu. Sava Savanović, poručili su Bajinobaštani, „živi“ na našoj teritoriji, u vodenici na Pašinoj ravni.
– Sajam u Mačkatu je otvorio Milan Stamatović, predsjednik opštine Čajetina. „Ova opština – kaže Stamatović – sinonim je kvalitetne hrane koja se proizvodi na tradicionalan način. Ulažemo ogromne napore da zaštitimo ono što je danas Srbiji najpotrebnije, tradiciju i kulturu. Ako sačuvamo sela sačuvaćemo i Srbiju. Ovdje ljudi daju značajan doprinos da ovi proizvodi izađu na svjetsko tržište. Moram napomenuti da je to već učinila Kompanija „Zlatiborac“ koja je odavno prisutna na velikom ruskom tržištu – rekao je Milan Stamatović.
Starina Milomir Stojanović, vlasnik „Zlatiborca“, uvijek u seoskoj narodnoj nošnji, kaže da ga uporno zovu kupci iz Rusije da ih posjeti, pa će najvjerovatnije to učiniti tokom 2016. godine. „Imam lijepih godina, u 81. sam, ali se dobro osjećam. Radom održavam vitalnost, i stižem na sve strane. Nekada mi teško padne da putujem, ali moram. Prvi put kada budemo izlagali u Moskvi, u Rusiji, moram i tamo – kaže Milomir Stojanović.
Zlatiborac je velika firma, sa nekoliko stotina zaposlenih. Ostale su porodične firme. Miloš Radovanović kaže da rijetko ko ima nekoga zaposlenog izuzev članova svoje porodice. Prema uredno sređenim podacima opštine Čajetina, odnosno Privrednog društva za razvoj poljoprivrede „Eko agrar“, ova opština ima 25 registrovanih proizvođača mlijeka i mliječnih proizvoda, 36 proizvođača meda i veliki broj proizvođača rakije. Ova firma je na sajmu u Mačkatu posjetiocima dijelila brošuru sa telefonima svih proizvođača sa područja opštine Čajetina. Značajno je i to da skoro svako zlatiborsko selo održava neku turističko-privrednu manifestaciju. Pršutijada u Mačkatu i Rakijada u Šljivovici su sigurno najznačajnije.
– Opština je uložila značajna sredstva za izgradnju balon sale u kojoj se održava popularna Pršutijada i koja će, nakon toga, imati i druge namjene. Kada budu riješeni imovinsko-pravni odnosi na prostoru kod mačkatske crkve izgradiće se zidani objekat koji će zadovoljiti sve potrebe. Time će Mačkat dobiti novi izgled, a proizvođači suhomesnatih proizvoda će shvatiti da moraju ozbiljnije raditi na udruživanju, kako bi njihovi proizvodi konačno postali brend ovog kraja i kako bi se pojavili na inostranom, prije svega ogromnom ruskom tržištu rekao je Milan Stamatović, podvlačeći kao neophodno da se poveća broj izlagača, ali ne samo suhomesnatih proizvoda već i ostale zdrave hrane po kojoj Zlatibor drži primat u Srbiji.
Bilo je predviđeno da već na ovom sajmu učestvuju, kao gosti, i proizvođači iz Italije, Slovenije i Hrvatske, ali je to odloženo za sledeći januar. Potrebno je, kažu u Mačkatu, vidjeti šta i kako drugi rade i proizvode. Jednom riječju, ova turističko-privredna manifestacija i ovo zlatiborsko selo – imaju budućnost. Radosno to zaključuje i Ivan Ivanović, direktor Osnovne škole „Milivoje Borović“ u Mačkatu. Broj đaka u Mačkatu se iz godine u godinu povećava, što je prava rijetkost u Srbiji. Trenutno škola u ovom selu ima 140 đaka, u isturenom odjeljenju u Šljivovici je 80 đaka, u Gornjoj Šljivovici 15 i tu se takođe povećava broj đaka, i u Krivoj reci 30 đaka. Sva tri ova sela, i Mačkat i Šljivovica i Kriva reka, imaju predškolske ustanove.
To je svakako najvažniji pokazatelj, i znači opstanak srpskih sela i dugi život Srbije. Kada se vidi Sajam suhomesnatih proizvoda u Mačkatu valja vjerovati u to.
S. Tijanić